| Gogy | Date: Monday, 03.19.2012, 7:31 PM | Message # 1 |
|
Colonel
Group: Administrators
Messages: 180
Status: Offline
| Željezna šipka probila joj je kožu, nisam odmah bio siguran možemo li nastaviti. Sve smo brzo sredili i ipak krenuli dalje - priča Vedran. Nije bilo lako nakon toga ni ostalim hrvatskim timovima. Trebalo je tražiti preživjele, a istovremeno svi su razmišljali hoće li se pas vratiti živ sa zadatka.
- U jednoj ruševini nisam znala gdje je Lynn. Utrčala sam unutra i samo molila da ne prestane lajati, da je mogu pronaći - priča Darja. Iako je bilo važno na vrijeme obaviti zadatak, jednako tako bilo je važno vjerovati psu i prepoznati sve što on svojim ponašanjem i lajanjem pokazuje.
- Primijetila sam da Ares u jednoj ruševini nije bio siguran, poslala sam ga dalje, a naknadno smo se vratili na isto mjesto. I tek tada je pronašao preživjele - priča Marina. I baš to zajedništvo čovjeka i psa najvažnije je. Koliko god treba odraditi zadatak, kaže Petra, važno je znati i kad treba odustati i prepustiti nekom drugom timu da nastavi.
- Razmišljaš o psu, a suci promatraju i ocjenjuju svaku reakciju - ističe Tomislav. Nakon svih odrađenih zadataka, noćnog marša, ispita iz prve pomoći, slijedilo je ono najteže - čekanje rezultata. I onda nevjerica i ponos. Od devet ekipa koje su položile test, pet ih je bilo iz Hrvatske. Svi su još puni dojmova, sjećanja naviru.
Mi smo kao ljudi koji su se vratili iz rata. Oni znaju o čemu govore, a nitko drugi to ne zna - kaže Tomislav.
Tomislav Marević i Keito, Darja Jakšić i Lynn, Marina Baron Horvat i Ares, Petra Čović i Lars te Vedran Vukomanović i Suky dosegli su vrh. Dobiti svjetsku licenciju za spašavanje iz ruševina najteže je, ali se zato i ponosno pokazuje. Kako bi vrijeme odmora mogli do kraja iskoristiti, ekipe su imale potporu pomoćnika. Oni su se brinuli o hrani, vodi, šatoru... Bez njih, kažu, sve bi bilo puno teže. Darja i Petra članice su Kluba za obuku službenih i sportskih pasa Zagreb (KOSSP), a Marina, Tomislav i Vedran Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa (HUOPP). Kažu, najteže im je pronaći teren za vježbe pa često odlaze i izvan granice.
Položeni test spremnosti vrijedi dvije godine, a onda se obnavlja. Od 52 svjetske licencije za spašavanje iz ruševina, u Hrvatskoj ih je sedam. Vedran ima licenciju i sa psom Buksom, a vlasnici sedme su riječki tim - M. Škalamera i Tau.
|
| |
| |
