| Gogy | Date: Friday, 03.30.2012, 6:06 PM | Message # 1 |
|
Colonel
Group: Administrators
Messages: 180
Status: Offline
| Japanski povijest, kako usmeno i pisano, opisati predaka Akita i Matagi pas (Japanski: マタギ 犬) (lovački pas, lovački pas medvjed, jelen lovački pas), [11] kao jedan od najstarijih domaćih pasa. Današnji Akita razvijena prvenstveno iz pasa u najsjevernijem dijelu otoka Honshu u prefekturi Akita, čime pasmini ime. [11] Matagi je kamenolom uključen divlju svinju, Sika jelen i azijski crni medvjed. Ovaj brz, okretan, uporan unswervingly prethodnica prate veliki pas igru, držeći ga u uvali dok lovci stigli napraviti ubiti. Pasmina također pod utjecajem križanja s većim pasmina iz Azije i Europe, uključujući i engleski mastifa, Velika Danci [11] i Tosa inu, u želji da razvije borbeni pas za borbe pasa burgeoning industriju u Odate Prefecture, Akita, Japan u ranom 20. stoljeću. Tijekom Drugog svjetskog rata Akita je također prešao s njemačkim ovčarskih pasa u pokušaju da ih spasi iz državnog ratnog vremena kako bi se svi ne-vojnih pasa je biti uništen. [11] Preci američkom stilu Akita su izvorno niz Japanski stil Akita, oblik koji nije želio u Japanu zbog oznaka, a koji ne ispunjava uvjete za izložbe natjecanja. [9]
Tri događaji pozitivno usmjerena pozornost na pasmine u ranim 1900-tim i donio pasmine pažnju zapadnog svijeta.
Prvi je priča o Hachikō, jedan od najvažnijih štuju Akitas svih vremena. On je rođen u 1923 i profesor u vlasništvu Hidesaburō Ueno u Tokiju. [12] Profesor Ueno je živio u blizini željezničke stanice Shibuya u predgrađu grada i putovao na posao svaki dan na vlak. Hachikō uz svoga gospodara i iz stanice svaki dan. [13] Dana 25. svibnja 1925, kada je pas 18 mjeseci, on je čekao svoga gospodara dolaska na četiri sata vlakom. Ali on je čekao uzalud, profesor Ueno pretrpio koban moždani udar na poslu. Hachikō nastavio čekati svoga gospodara povratka. On je putovao do i od stanice svaki dan idućih devet godina. On je dopustio profesora rođaka da se brine za njega, ali on nikada nije odustao od bdijenje na stanici za svoga gospodara. Njegov bdjenje je postao svjetski poznat kada je, u 1934, [14] nedugo prije njegove smrti, brončani kip podignut na stanici Shibuya željezničke u njegovu čast. [13] Ovaj kip je rastopio streljiva za vrijeme rata, a novi pogon jednom rat završio. [14] Svake godine na 8. travnja od 1936, Hachikō privrženost je počašćen sa svečane ceremonije sjećanja na tokijskom Shibuya željezničke stanice. [15] [16] Na kraju, Hachikō je legendarni vjernost postao nacionalni simbol odanosti, posebno za osobe i institucije cara. [17]
Drugi veliki događaj je bio u 1931, kada je Akita službeno proglašen japanski spomenik prirode. Gradonačelnik Odate City u prefekturi Akita organizirao Akita inu Hozankai bi se očuvao izvorni Akita kao japanski prirodnog blaga pažljivim uzgojem. [13] U 1934 prvi japanski standard pasmine za Akita inu je na popisu, nakon izjave kao pasmina prirodni spomenik Japana. [18] Godine 1967, u spomen na 50. godišnjicu osnivanja Akita Dog Očuvanje društva, Muzej Akita Pas je sagrađena na House informacije, dokumente i fotografije. [13]
Treći pozitivan događaj bio je dolazak Helen Keller u Japanu u 1937. Ona je izrazila interes za pasminu, a predstavljen je s prva dva Akitas za ulazak u SAD. Prvi pas, predstavio joj gospodin Ogasawara i nazvali Kamikaza-go, umro je u dobi od pet mjeseci od tempera, mjesec dana nakon povratka u SAD-u. Drugi Akita je dogovoreno biti poslana na Miss Keller, on je bio Kamikaze na leglo brat Kenzan-go. [19] Kenzan-go umro sredinom 1940. Slika Helen Keller sa Akita. Do 1939 standard pasmine je osnovana i pas pokazuje su se održavali, ali takve aktivnosti prestale nakon Drugog svjetskog rata počeo. Keller je napisao u Akita listu:
"Ako je ikada postojala je anđeo u krzno, to je bio Kamikaze. Znam da nikada neće osjećati posve ista nježnost za bilo koji drugi ljubimac. Akita Pas ima sve odlike koje privlače mene -. On je nježan, druženje i pouzdan
|
| |
| |
